O Međunarodnom andragoškom simpoziju
15. i 16. svibnja 2014. godine održava se Međunarodni andragoški simpozij na temu „Profesionalizacija andragoških djelatnika“ u organizaciji Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih.
Andragogija je pojam koji se određuje nizom različitih načina. Tako se andragogija shvaća kao znanost, profesija, poluprofesija ili, pak, zanimanje koje je teško smjestiti u profesionalne okvire. Ovakva raznolikost u pogledu određenja same andragogije najveće posljedice ima upravo za osobe koje rade u obrazovanju odraslih - andragoške djelatnike. Rad u obrazovanju odraslih proteklih godina proživljava niz promjena. Nove društvene skupine dolaze u središte pozornosti obrazovanja odraslih (npr. imigranti), pojavljuju se nova tematska područja (npr. očuvanje okoliša, zdravlje), nove aktivnosti (npr. obrazovno savjetovanje). Javljaju se promjene u andragoškim metodama te sve više jača pristup u kojemu polaznik mora biti u središtu. To, među ostalim, znači da se aktivnost nastavnika ne ograničava samo na poučavanje, već uključuje i brigu o dobrobiti polaznika, njegovu/njezinu motiviranost i cjelokupnu transformaciju. Dok je poučavanje uvijek bilo izravno povezano s obrazovanjem odraslih, u posljednje vrijeme jača svijest o drugim aktivnostima koje, također, obavljaju andragoški djelatnici – upravljanje, savjetovanje, treninzi, aktivnosti na području financijskoga nadzora, rad na projektima te aktivnosti koje se odnose na razvoj strategija i evaluaciju. Nastavnici u obrazovanju odraslih vrlo često nisu u svome radu ograničeni na uže područje svoje aktivnosti – poučavanje odraslih osoba, već su u znatnoj mjeri uključeni u gotovo sve djelatnosti obrazovne ustanove u kojoj rade.
Putevi što ih osoba prolazi da bi postala profesionalac koji se bavi obrazovanjem odraslih su vrlo raznoliki, tako da mnoge osobe u ovu profesiju ulaze bez specifična andragoškog osposobljavanja. Nakon reformi sustava visokog obrazovanja u Europi došlo je do povećanja broja diplomskih i poslijediplomskih andragoških studija, ali se usavršavanje andragoških djelatnika u velikom broju slučajeva provodi uglavnom na radnome mjestu - kroz suradnju ustanova u kojima rade i sveučilišta. I razni oblici andragoškog osposobljavanja provode se unutar nevladinih udruga, udruženja poslodavaca, sektorskih organizacija, udruženja andragoga, privatnih tvrtki, pri čemu se većinom radi o kraćim programima. Posljedica ovakve raznolikosti u osposobljavanju andragoga je velika raznolikost njihovih kvalifikacija - od potvrde o sudjelovanju na tečaju do sveučilišne diplome.
Andragoška je profesija u većini europskih zemalja slabo regulirana, nisu propisane specifične kvalifikacije potrebne da bi netko bio nastavnik u obrazovanju odraslih, ali ni da bi obavljao druge poslove unutar ovoga područja. Dio nastavnika je istodobno angažiranim u nekome drugomu području obrazovanja (npr. strukovno obrazovanje) pa funkcionira u skladu sa zakonskim propisima toga sektora. U većini europskih zemalja uvjeti za rad unutar obrazovanja odraslih su u prosjeku lošiji u odnosu na ostale dijelove obrazovnoga sustava.
Jedno od važnijih pitanja vezanih uz profesionalizaciju obrazovanja odraslih odnosi se na kompetencije koje bi andragoški djelatnici, profesionalci koji rade u obrazovanju odraslih, trebali imati. Istraživanje Ključne kompetencije profesionalaca koji se bave obrazovanjem odraslih rezultiralo je razvojem okvira ovih kompetencija, pri čemu su one razvrstane u dvije kategorije - generičke i specifične kompetencije. Generičke kompetencije potrebne su za obavljanje svih aktivnosti unutar sektora obrazovanja odraslih i svaki bi ih profesionalac koji radi u sektoru trebao imati - neovisno o tome radi li u nastavi, upravi, i sl. Generičke kompetencije su:
1) personalna kompetencija: sposobnost sustavne refleksije vlastite prakse, učenja i osobnoga razvoja, sposobnost samostalna cjeloživotnog učenja
2) interpersonalna kompetencija: sposobnost komuniciranja i suradnje s polaznicima, kolegama i dionicima
3) profesionalna kompetencija: sposobnost preuzimanja odgovornosti i svijesti o institucionalnom okviru unutar kojega se obrazovanje odraslih odvija na svim razinama
4) kompetencija korištenja teorijskog i praktičkoga znanja na vlastitome području poučavanja/djelovanja
5) didaktička kompetencija: sposobnost primjene različitih metoda, stilova i tehnika u radu s odraslima
6) motivacijska kompetencija: sposobnost osnaživanja odraslih polaznika kako bi se mogli razvijati u smjeru samostalna cjeloživotnog učenja
7) kompetencija uspješnoga snalaženja unutar heterogenih i raznolikih skupina: sposobnost nošenja s grupnom dinamikom i heterogenošću prethodnih iskustva, obrazovnih potreba i motivacija odraslih polaznika.
Specifične kompetencije potrebne su za obavljanje specifičnoga skupa aktivnosti, i to profesionalcima angažiranima na tim aktivnostima. Specifične kompetencije izravno povezane s procesom učenja i poučavanja su:
1) kompetencija procjene prethodnog iskustva, motivacije, zahtjeva, potreba i želja polaznika
2) kompetencija osmišljavanja procesa učenja
3) kompetencija olakšavanja procesa učenja i motiviranja polaznika
4) kompetencija kontinuiranoga nadzora i evaluacije procesa učenja radi njegova poboljšanja
5) kompetencija savjetovanja oko karijere, života, daljnjega razvoja i, po potrebi, stručne pomoći
6) kompetencija osmišljavanja i kreiranja programa.
Specifične kompetencije neizravno povezane s procesom učenja i poučavanja su:
1) kompetencija upravljanja financijskim resursima i procjena društvene i ekonomske koristi pruženih usluga
2) kompetencija upravljanja ljudskim resursima u ustanovi za obrazovanje odraslih
3) kompetencija upravljanja i vođenja cijele ustanove za obrazovanje odraslih, kao i upravljanje kvalitetom pružene usluge
4) kompetencija vezana uz marketing i odnose s javnošću – sposobnost dopiranja do ciljnih skupina i promoviranja ustanove
5) kompetencija bavljenja administracijom i prenošenje informacija polaznicima i nastavnicima
6) kompetencija stvaranja okruženja za učenje opremljena informatičkom tehnologijom te davanja potpore nastavnicima i polaznicima u njezinu korištenju.
Uz projekte i aktivnosti vezane uz andragošku profesiju, a koji se provode u sklopu obrazovnih politika Europske unije, ovo pitanje u središtu je pozornosti i niza drugih međunarodnih nastojanja. Ovdje se posebno ističe projekt Curriculum GlobALE (Globalni kurikulum za učenje i poučavanje odraslih) koji provode Njemački institut za obrazovanje odraslih, dvv international i UNESCO-v Institut za cjeloživotno učenje. Svrha i cilj globalnoga kurikuluma je potpomognuti profesionalizaciju nastavnika u obrazovanju odraslih kroz jedinstven referentni okvir; pružiti pomoć i potporu provoditeljima obrazovanja odraslih u dizajnu i implementaciji programa obrazovanja nastavnika te omogućiti razmjenu znanja i međusobnoga razumijevanja između nastavnika iz cijeloga svijeta. Globalni kurikulum, po svom sadržaju, omogućava stjecanje osnovnih kvalifikacija u obrazovanju odraslih i po obujmu odgovara razini 5 u Europskomu kvalifikacijskom okviru. Sadrži pet modula: Pristup obrazovanju odraslih, Učenje i poučavanje odraslih, Komunikacija i grupna dinamika u obrazovanju odraslih, Metode obrazovanja odraslih, Planiranje, organizacija i evaluacija u obrazovanju odraslih. Kurikulum je usmjeren na nastavnike koji već imaju iskustvo rada u obrazovanju odraslih, ali isto tako je prikladan i za one koji tek započinju profesionalni put u obrazovanju odraslih.
Pitanje profesionalizacije obrazovanja odraslih u središtu je pozornosti i u Hrvatskoj. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih redovito organizira i provodi aktivnosti stručnog usavršavanja andragoških djelatnika, što je u skladu sa Zakonom o Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i njezina obveza. I Zakon o obrazovanju odraslih ukazuje na važnost ovoga područja, precizirajući kako andragoški djelatnici imaju pravo i obvezu stručnog i andragoškog usavršavanja. Neke od tema koje su obrađivane u sklopu andragoških usavršavanja što ih je organizirala Agencija bile su: Andragoški modeli poučavanja, primjena andragoške didaktike, Planiranje i programiranje konzultativno-instruktivne i dopisno-konzultativne nastave u programima za stjecanje srednje stručne spreme i prekvalifikacije, Stilovi učenja i poučavanja, Suradničko učenje te brojne druge.
Uz navedeno, 2011. godine Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih je, u suradnji s Hrvatskim andragoškim društvom, organizirala Međunarodnu konferenciju na temu Andragoška profesija i kompetencije stručnjaka u obrazovanju odraslih. U središtu pozornosti ove konferencije bio je odnos, s jedne strane, tradicionalnog pristupa profesionalizaciji u području obrazovanja odraslih (gdje je važno postojanje teorijske osnove te sistematiziranih znanja i vještina koje čine zaokruženu cjelinu i osnovu za profesionalno djelovanje, a prenose se organiziranim sustavom obrazovanja) te, s druge strane, promjene koji se javljaju u pogledu razumijevanja profesije i profesionalnosti, a time i poimanja profesionalnosti andragoga.
Treba li podsjećati da u procesu cjeloživotnog učenja obvezno ili uobičajeno (redovito) školovanje traje prosječno dvanaest godina, a obrazovanje koje nas treba održati na radnome mjestu traje četrdeset ili četrdeset i pet godina. Poučavanje i učenje tijekom te, tzv. druge životne (radne), dobi prate bitno drukčije zakonitosti koje današnji nastavnici ne upoznaju na nastavničkim fakultetima. Dodajmo tome i tisuće onih koji su završili razne druge nenastavničke studije, a kasniji ih je život odveo u polje obrazovanja ili škole. Jedino sustavno stjecanje andragoško-metodičkih kompetencija omogućit će im kvalitetno obavljanje nastavničkih poslova za osobe iz tzv. druge (radne) životne dobi.
Andragogija je pojam koji se određuje nizom različitih načina. Tako se andragogija shvaća kao znanost, profesija, poluprofesija ili, pak, zanimanje koje je teško smjestiti u profesionalne okvire. Ovakva raznolikost u pogledu određenja same andragogije najveće posljedice ima upravo za osobe koje rade u obrazovanju odraslih - andragoške djelatnike. Rad u obrazovanju odraslih proteklih godina proživljava niz promjena. Nove društvene skupine dolaze u središte pozornosti obrazovanja odraslih (npr. imigranti), pojavljuju se nova tematska područja (npr. očuvanje okoliša, zdravlje), nove aktivnosti (npr. obrazovno savjetovanje). Javljaju se promjene u andragoškim metodama te sve više jača pristup u kojemu polaznik mora biti u središtu. To, među ostalim, znači da se aktivnost nastavnika ne ograničava samo na poučavanje, već uključuje i brigu o dobrobiti polaznika, njegovu/njezinu motiviranost i cjelokupnu transformaciju. Dok je poučavanje uvijek bilo izravno povezano s obrazovanjem odraslih, u posljednje vrijeme jača svijest o drugim aktivnostima koje, također, obavljaju andragoški djelatnici – upravljanje, savjetovanje, treninzi, aktivnosti na području financijskoga nadzora, rad na projektima te aktivnosti koje se odnose na razvoj strategija i evaluaciju. Nastavnici u obrazovanju odraslih vrlo često nisu u svome radu ograničeni na uže područje svoje aktivnosti – poučavanje odraslih osoba, već su u znatnoj mjeri uključeni u gotovo sve djelatnosti obrazovne ustanove u kojoj rade.
Putevi što ih osoba prolazi da bi postala profesionalac koji se bavi obrazovanjem odraslih su vrlo raznoliki, tako da mnoge osobe u ovu profesiju ulaze bez specifična andragoškog osposobljavanja. Nakon reformi sustava visokog obrazovanja u Europi došlo je do povećanja broja diplomskih i poslijediplomskih andragoških studija, ali se usavršavanje andragoških djelatnika u velikom broju slučajeva provodi uglavnom na radnome mjestu - kroz suradnju ustanova u kojima rade i sveučilišta. I razni oblici andragoškog osposobljavanja provode se unutar nevladinih udruga, udruženja poslodavaca, sektorskih organizacija, udruženja andragoga, privatnih tvrtki, pri čemu se većinom radi o kraćim programima. Posljedica ovakve raznolikosti u osposobljavanju andragoga je velika raznolikost njihovih kvalifikacija - od potvrde o sudjelovanju na tečaju do sveučilišne diplome.
Andragoška je profesija u većini europskih zemalja slabo regulirana, nisu propisane specifične kvalifikacije potrebne da bi netko bio nastavnik u obrazovanju odraslih, ali ni da bi obavljao druge poslove unutar ovoga područja. Dio nastavnika je istodobno angažiranim u nekome drugomu području obrazovanja (npr. strukovno obrazovanje) pa funkcionira u skladu sa zakonskim propisima toga sektora. U većini europskih zemalja uvjeti za rad unutar obrazovanja odraslih su u prosjeku lošiji u odnosu na ostale dijelove obrazovnoga sustava.
Jedno od važnijih pitanja vezanih uz profesionalizaciju obrazovanja odraslih odnosi se na kompetencije koje bi andragoški djelatnici, profesionalci koji rade u obrazovanju odraslih, trebali imati. Istraživanje Ključne kompetencije profesionalaca koji se bave obrazovanjem odraslih rezultiralo je razvojem okvira ovih kompetencija, pri čemu su one razvrstane u dvije kategorije - generičke i specifične kompetencije. Generičke kompetencije potrebne su za obavljanje svih aktivnosti unutar sektora obrazovanja odraslih i svaki bi ih profesionalac koji radi u sektoru trebao imati - neovisno o tome radi li u nastavi, upravi, i sl. Generičke kompetencije su:
1) personalna kompetencija: sposobnost sustavne refleksije vlastite prakse, učenja i osobnoga razvoja, sposobnost samostalna cjeloživotnog učenja
2) interpersonalna kompetencija: sposobnost komuniciranja i suradnje s polaznicima, kolegama i dionicima
3) profesionalna kompetencija: sposobnost preuzimanja odgovornosti i svijesti o institucionalnom okviru unutar kojega se obrazovanje odraslih odvija na svim razinama
4) kompetencija korištenja teorijskog i praktičkoga znanja na vlastitome području poučavanja/djelovanja
5) didaktička kompetencija: sposobnost primjene različitih metoda, stilova i tehnika u radu s odraslima
6) motivacijska kompetencija: sposobnost osnaživanja odraslih polaznika kako bi se mogli razvijati u smjeru samostalna cjeloživotnog učenja
7) kompetencija uspješnoga snalaženja unutar heterogenih i raznolikih skupina: sposobnost nošenja s grupnom dinamikom i heterogenošću prethodnih iskustva, obrazovnih potreba i motivacija odraslih polaznika.
Specifične kompetencije potrebne su za obavljanje specifičnoga skupa aktivnosti, i to profesionalcima angažiranima na tim aktivnostima. Specifične kompetencije izravno povezane s procesom učenja i poučavanja su:
1) kompetencija procjene prethodnog iskustva, motivacije, zahtjeva, potreba i želja polaznika
2) kompetencija osmišljavanja procesa učenja
3) kompetencija olakšavanja procesa učenja i motiviranja polaznika
4) kompetencija kontinuiranoga nadzora i evaluacije procesa učenja radi njegova poboljšanja
5) kompetencija savjetovanja oko karijere, života, daljnjega razvoja i, po potrebi, stručne pomoći
6) kompetencija osmišljavanja i kreiranja programa.
Specifične kompetencije neizravno povezane s procesom učenja i poučavanja su:
1) kompetencija upravljanja financijskim resursima i procjena društvene i ekonomske koristi pruženih usluga
2) kompetencija upravljanja ljudskim resursima u ustanovi za obrazovanje odraslih
3) kompetencija upravljanja i vođenja cijele ustanove za obrazovanje odraslih, kao i upravljanje kvalitetom pružene usluge
4) kompetencija vezana uz marketing i odnose s javnošću – sposobnost dopiranja do ciljnih skupina i promoviranja ustanove
5) kompetencija bavljenja administracijom i prenošenje informacija polaznicima i nastavnicima
6) kompetencija stvaranja okruženja za učenje opremljena informatičkom tehnologijom te davanja potpore nastavnicima i polaznicima u njezinu korištenju.
Uz projekte i aktivnosti vezane uz andragošku profesiju, a koji se provode u sklopu obrazovnih politika Europske unije, ovo pitanje u središtu je pozornosti i niza drugih međunarodnih nastojanja. Ovdje se posebno ističe projekt Curriculum GlobALE (Globalni kurikulum za učenje i poučavanje odraslih) koji provode Njemački institut za obrazovanje odraslih, dvv international i UNESCO-v Institut za cjeloživotno učenje. Svrha i cilj globalnoga kurikuluma je potpomognuti profesionalizaciju nastavnika u obrazovanju odraslih kroz jedinstven referentni okvir; pružiti pomoć i potporu provoditeljima obrazovanja odraslih u dizajnu i implementaciji programa obrazovanja nastavnika te omogućiti razmjenu znanja i međusobnoga razumijevanja između nastavnika iz cijeloga svijeta. Globalni kurikulum, po svom sadržaju, omogućava stjecanje osnovnih kvalifikacija u obrazovanju odraslih i po obujmu odgovara razini 5 u Europskomu kvalifikacijskom okviru. Sadrži pet modula: Pristup obrazovanju odraslih, Učenje i poučavanje odraslih, Komunikacija i grupna dinamika u obrazovanju odraslih, Metode obrazovanja odraslih, Planiranje, organizacija i evaluacija u obrazovanju odraslih. Kurikulum je usmjeren na nastavnike koji već imaju iskustvo rada u obrazovanju odraslih, ali isto tako je prikladan i za one koji tek započinju profesionalni put u obrazovanju odraslih.
Pitanje profesionalizacije obrazovanja odraslih u središtu je pozornosti i u Hrvatskoj. Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih redovito organizira i provodi aktivnosti stručnog usavršavanja andragoških djelatnika, što je u skladu sa Zakonom o Agenciji za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih i njezina obveza. I Zakon o obrazovanju odraslih ukazuje na važnost ovoga područja, precizirajući kako andragoški djelatnici imaju pravo i obvezu stručnog i andragoškog usavršavanja. Neke od tema koje su obrađivane u sklopu andragoških usavršavanja što ih je organizirala Agencija bile su: Andragoški modeli poučavanja, primjena andragoške didaktike, Planiranje i programiranje konzultativno-instruktivne i dopisno-konzultativne nastave u programima za stjecanje srednje stručne spreme i prekvalifikacije, Stilovi učenja i poučavanja, Suradničko učenje te brojne druge.
Uz navedeno, 2011. godine Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih je, u suradnji s Hrvatskim andragoškim društvom, organizirala Međunarodnu konferenciju na temu Andragoška profesija i kompetencije stručnjaka u obrazovanju odraslih. U središtu pozornosti ove konferencije bio je odnos, s jedne strane, tradicionalnog pristupa profesionalizaciji u području obrazovanja odraslih (gdje je važno postojanje teorijske osnove te sistematiziranih znanja i vještina koje čine zaokruženu cjelinu i osnovu za profesionalno djelovanje, a prenose se organiziranim sustavom obrazovanja) te, s druge strane, promjene koji se javljaju u pogledu razumijevanja profesije i profesionalnosti, a time i poimanja profesionalnosti andragoga.
Treba li podsjećati da u procesu cjeloživotnog učenja obvezno ili uobičajeno (redovito) školovanje traje prosječno dvanaest godina, a obrazovanje koje nas treba održati na radnome mjestu traje četrdeset ili četrdeset i pet godina. Poučavanje i učenje tijekom te, tzv. druge životne (radne), dobi prate bitno drukčije zakonitosti koje današnji nastavnici ne upoznaju na nastavničkim fakultetima. Dodajmo tome i tisuće onih koji su završili razne druge nenastavničke studije, a kasniji ih je život odveo u polje obrazovanja ili škole. Jedino sustavno stjecanje andragoško-metodičkih kompetencija omogućit će im kvalitetno obavljanje nastavničkih poslova za osobe iz tzv. druge (radne) životne dobi.